VRLINE I MOĆ ISTRAŽIVAČA U ARTS – BASED ISTRAŽIVANJU

Arts-based research (ABR) pripada kvalitativnoj istraživačkoj paradigmi i označava skup metodoloških alata koji se koriste u različitim fazama istraživanja i podrazumijevaju kreiranje umjetničkih podataka / sadržaja / djela. S obzirom na to da se ABR „utemeljuje“ u umjetničkoj formi (primjerice: poeziji, plesu, kazališnoj predstavi, fotografiji itd.) te da uključuje participaciju sudionika, koji su često pripadnici ranjivih društvenih skupina, kojima se želi dati „glas“, istraživačeva je uloga ključna i zahtjevna. Ovisno o metodama, sudionicima i okruženju, istraživač treba neprestano reflektirati o vlastitoj ulozi (koja može biti višestruka jer u ABR-u i istraživač može biti umjetnik!) i etičkim aspektima istraživanja (posebno o anonimnosti sudionika i autorstvu) te očekivati nepredvidive situacije koje se javljaju kroz umjetnički proces. Istraživaču su zato potrebne vrline posvećenosti, objektivnosti i neutralnosti koje ćemo u ovom radu analizirati s dvama glavnim ciljevima: afirmacije ABR istraživanja u hrvatskoj akademskoj zajednici i propitivanju moći istraživača u ABR. Zaključujemo da moć istraživača varira jer ju različiti čimbenici, koje smo podijelili u četiri skupine (osobni, unutarnji, vanjski i relacijski), neutraliziraju ili ojačavaju. Primjerice, moć ovisi o dijalogu i dogovoru, ponekad i potpisanom ugovoru, sa sudionicima istraživanja, ali i o institucijskim procedurama i tradicionalnim oblicima generiranja podataka i diseminacije rezultata istraživanja što rezultira „pomicanjem granica“ ABR istraživača