Psihoanaliza

U radu se ispituje i razmatra psihoanaliza u kontekstu njemačkog idealizma i znanosti te pozicije slobodne volje i determinizma. Govori se o daljnjim konzekvencama psihoanalize u odnosu na determinizam koji je njen sastavni dio i o njenom položaju u odnosu na filozofiju. Također, propituju se načini i mogućnosti promjene subjekta, odnosno postavke o tome kako se subjekt, prema psihoanalizi, ne želi promijeniti, već održati stanje prethodne ugode. Cilj je terapije usmjeravanje subjekta na njegovo nesvjesno, čime se dolazi do auto-refleksije. Znanje koje subjekt dobiva refleksijom uvijek je u fazi rekonstruiranja te se nikad ne može privesti kraju i dovesti do apsolutnog znanja. Znanje i cjelokupna osobnost u konstantnoj su mijeni koja se odvija unutar subjekta, ali dijalektički – u odnosu na vanjski svijet. Iz pozicije klasičnog njemačkog idealizma razmatra se moment volje kao moguće početne točke slobode u promjeni subjekta, a koju psihoanaliza ne uzima u obzir.