Filozofska istraživanja Ludwiga Wittgensteina kroz prizmu intertekstualnosti

U radu se nastoje osvijetliti osnovne postavke Filozofskih istraživanja Ludwiga Wittgensteina, zasnovanih na načelu »jezične igre«, kroz prizmu intertekstualnosti u okviru koje djelo vodi aktivan dijalog s drugim tekstovima, po predmetu istraživanja iz područja srodnih filozofiji jezika. Wittgensteinova teorija u kojoj se problematizira pitanje biti jezika, filozofije i značenja, prepliće se s najznačajnijim lingvističkim pravcima i teorijama – pogotovo kada se razmatra problem određenog pogleda na svijet, usporedba jezika i šahovske igre, kao i promišljanje o unutrašnjem jeziku, vezi između jezika i mišljenja te dubinskim i površinskim strukturama. Na taj način Wittgenstein se dovodi u vezu s Humboldtom, zatim s utemeljiteljem opće lingvistike de Saussureom, Vigotskim i njegovim djelom Mišljenje i govor, te Chomskyjevom generativno-transformacijskom teorijom predstavljenom u Sintaktičkim strukturama. Kako je Wittgensteinova filozofija, kao specifična paradigma, imala odjeka i u književnosti nama će, kao svojevrstan jezični ogled i ilustracija ove filozofske igre poslužiti djelo Školice Julia Cortázara, predstavnika postmodernističkog romana.