Prilog životopisu Antuna Danijela Josipovića: Antun Danijel Josipović u revoluciji 1848./1849. godine

U radu se na temelju novih izvora rekonstruira djelovanje Antuna Danijela Josipovića tijekom revolucionarnih događanja 1848. i 1849. godine te odnos hrvatske politike i javnosti prema njemu. Antun Danijel Josipović bio je tijekom 1840-ih, za vrijeme žestokih političkih sukoba između iliraca (narodnjaka) i promađarskih pristalica u Hrvatskoj, vođa turopoljskog seljačkog plemstva, koje je pristajalo uz Horvatsko-vugersku stranku, a od 1845. bio je i jedan od vođa te stranke. Isticao se svojim angažmanom u konkretnim političkim akcijama poput agitacije i organiziranja plemstva pri izborima za službe u zagrebačkoj županiji, ali i svojim promišljanjima o hrvatsko-ugarskom savezu, koja je artikulirao u svojim saborskim nastupima. Josipović je kao od ranije poznati pristalica Mađara Hrvatsku napustio već krajem travnja 1848. godine i otišao u Mađarsku. U Mađarskoj je aktivno podupirao mađarsku revoluciju te je zbog toga nakon njezina sloma uhićen, i to tek 1850. godine, tj. nakon nešto više od pola godine bijega. Na peštanskom vojnom sudu osuđen je na smrt zbog veleizdaje, a zatim je općom amnestijom 1860. pušten na slobodu i više se nije politički aktivirao.