Lovro Kurelić, Istranin na dvoru Leopolda I. Poliglot, carski herald i dvorjanin

Lovro Kurelić, rođen u Boljunu potkraj Uskočkoga rata (1615. – 1618.), potjecao je iz obitelji koja se u Istru doselila iz Bosne bježeći pred Osmanlijama. Otac mu je vjerojatno nastradao u ratu i Lovro je ostao siroče, oslanjajući se na rodbinske veze, posebno na ujaka, boljunskoga župnika Bernarda Velijana i šogore svoje tetke iz obitelji Glavinić. Poznati hrvatski pisac i povjesničar, franjevac Franjo Glavinić omogućio mu je obrazovanje u crkvenim krugovima, što je bila odskočna daska za Kurelićevu karijeru na habsburškom dvoru. Habsburški dvor u 17. stoljeću prolazio je kroz modernizaciju, a obrazovani pojedinci postajali su sve važniji za administraciju, diplomatske misije i vođenje komunikacije u multinacionalnom Carstvu. Kurelić se svojim poznavanjem njemačkoga, talijanskoga, latinskoga i slavenskih jezika probio na dvoru Ferdinanda III. i njegova nasljednika Leopolda I. Kao češki herald sudjelovao je u ceremonijalnim i diplomatskim događanjima, a također je bio ključan u prevođenju i posredovanju s ruskim i osmanskim izaslanstvima. Njegove vještine omogućile su mu sudjelovanje u važnim diplomatskim misijama kao prevoditelj i dvorjanin, uključujući misiju u Moskvu 1655., gdje se pregovaralo o primirju između Poljske i Rusije. Uza službenu dvorsku karijeru, Kurelić je bio angažiran i na unosnim poslovima sastavljanja genealogija za plemićke obitelji diljem Carstva. Među danas poznata rodoslovlja kojima je autor ubrajaju se ona plemenite obitelji Peverelli, vojvode Jakoba Kettlera od Kurlandije i Semigalije te, svakako najpoznatije, rodo- slovlje ruskoga cara Aleksija I. Romanova. Njegov jedinstven položaj kao osobe bliske svetorimskom caru davao mu je mogućnost da bude i kreativan u povezivanju klijenata s mitskim i prestižnim precima, čime je njihovo plemićko podrijetlo dobivalo na ugledu, a da istovremeno ne navuku na sebe bijes Habsburgovaca zbog mogućega zadiranja u njihove obiteljske mitove. Međutim, unatoč uspjehu, Kurelić se suočavao s čestim kašnjenjem plaća, što je bilo uobičajeno za službenike na habsburškom dvoru. Njegova oporuka otkriva da je apelirao na prijatelje i mecene da se pobrinu za školovanje njegove djece, prepoznajući obrazovanje kao ključ vlastita uspjeha. Time je podcrtao važnost znanja, truda i vjerovanja u vlastite sposobnosti kao temelje svojega nevjerojatnoga životnog puta, koji ga je od skromnih početaka doveo do prestižnoga i komotnoga položaja na jednom od najmoćnijih europskih dvorova. Ostavština Lovre Kurelića očituje se u njegovim djelima, pohranjenima u mnogim europskim knjižnicama, te u trajnom utjecaju koji je ostavio na povijest habsburške diplomacije i heraldike.