Matija Frkić o intelektu i besmrtnosti duše

U središtu ovog članku nalazi se Frkićevo razumijevanje intelekta i besmrtnosti duše o kojemu piše u svom djelu Vestigationes peripateticae de quibusdam philosophicis ad mentem Aristotelis (Peripatetička istraživanja o nekim filozofskim problemima u duhu Aristotela) koje je objavljeno 1639. godine u Padovi. Početna pozicija koja se može pratiti kroz cijelu argumentaciju koju izvodi Frkić svodi se na sljedeće: Frkić je svjestan kako u Aristotelovim tekstovima ne postoji konkretno mjesto na temelju kojega se može konstatirati kako sam Aristotel smatra dušu besmrtnom, stoga je potrebno provesti interpretaciju cjelovitog Aristotelovog opusa koja bi dopuštala mogućnost besmrtnosti jednog dijela duše. Frkić se u drugoj knjizi Šestog istraživanja Peripatetičkih istraživanja bavi problemom razumske duše. On, u skladu s kršćanskim naukom, smatra kako je ljudska razumska duša besmrtna. Ona se još naziva razum ili duhom i odvojiva je od tijela. Njezino djelovanje ne ovisi o tijelu, prema tome ona može samostalno opstojati.