Silvino Mascarich i sin - više od 80 godina Svjetlopisnoga zavoda

Jačanjem građanske klase i poboljšanjem ekonomskih uvjeta u drugoj polovici 19. stoljeća pojavili su se prvi fotografski ateljei te je raslo zanimanje građana za fotografiju. Silvino Mascarich otvorio je svoj atelje u vrijeme kada je u Dubrovniku fotografija već u punom zamahu. Svoje fotografske ateljee 1860-ih već imaju Antonio Jellasca i Tommaso Burato, a fotografijom se bave i druge osobe, poput Angela Luzzene, Philippa Dengga, Carla Webera i Enrica Pericha. O radu njihovih ateljea zasada nema puno podataka. Silvino Mascarich službeno je započeo svoj rad fotografa u rujnu 1873., kada je dobio suglasnost od Općine Dubrovnik za početak rada ateljea. Tomu je prethodila Buratova odluka da proda svoj atelje i s obitelji napusti grad, što je i učinio u srpnju 1873., kada ga je prodao Nicoli Mascarichu, Silvinovu ocu. Ovim radom autori donose nove spoznaje te rekonstruiraju rad i izgled fotografskoga ateljea Mascarich od njegova početka do gašenja obrta, kao i pregled i analizu u njemu nastalih fotografija. Najbitniji dio rada odnosi se na kraj 19. stoljeća, kada je Silvino Mascarich postizao svoje najveće uspjehe, osvajao nagrade te stjecao ugled. Shodno tomu, iz toga je razdoblja najveći dio sačuvanih fotografija i staklenih negativa. Svojeg sina Silvina mlađega službeno je uveo u posao 1907., pa je od tada ime ateljea Silvino Mascarich i sin. Silvino mlađi nastavio je voditi atelje i nakon očeve smrti 1926. godine. U novim okolnostima, kada je bavljenje fotografijom postalo dostupnije većemu broju ljudi, a fotografsko zanimanje nije moglo samostalno opstati, Silvino mlađi nije uspio uhvatiti korak s vremenom. Iako u teškim životnim okolnostima, star i bolestan, do kraja se je bavio isključivo fotografijom u svojem ateljeu. U radu donosimo nove arhivske izvore, koji rasvjetljavaju razvoj fotografije druge polovice 19. stoljeća u Dubrovniku te su važan izvor podataka za sve buduće istraživače toga razdoblja.