Stjepan Zimmermann o (ne)moralu i njegovim društvenim posljedicama

Iznimno plodni hrvatski neoskolastički filozof Stjepan Zimmermann (1884. – 1963.), u zadnje vrijeme sve se više proučava i pod vidom njegovih promišljanja iz područja moralne filozofije. Zimmermannov je okvir u kojem promišlja o moralu teizam, odnosno kršćanski teizam, za kojega je nakon iscrpnog ispitivanja zaključio da je istiniti nazor na svijet. U tom nazoru Bog je stvorio svijet i čovjeka te je čovjeka odredio za vječnu sreću u zajedništvu sa samim sobom. Da bi čovjek postigao svoju najveću sreću, potrebno je da živi moralno ispravnim životom: dobro treba činiti, a zlo izbjegavati. Iako se čovjeku ponekad čini da ga neki zao čin može usrećiti, ipak čovjek ga ne smije učiniti jer time oduzima neko temeljno dobro drugome čovjeku te, također, unosi nered u društvo. Budući da je čovjek usmjeren na život s drugim ljudima – dakle društvo – onda ne smije činiti zle čine drugima. Društveni život Zimmermann promatra s etičkog stajališta te smatra da društvo nema budućnosti ako ne bi u njemu postojala jasna obveza činjenja moralno dobrih čina, a izbjegavanja zlih čina. Također, ako čovjek želi izgraditi bolji svijet, onda je nužno da živi moralnim životom, a izbjegava zle čine.