Kajom domovinskog rata

Cilj je rada istražiti profiliranje časopisa KAJ tijekom Domovinskoga rata budući da je tovremena zbilja cjelokupnom djelovanju postavila specifične prioritetne zadatke. Tema rata i kontekstualne društvene problematike intenzivna je i sveobuhvatna. Preokupacija njome prelazi službene okvire trajanja rata (1991. - 1995.) te se rad bavi i neposrednom postratnom produkcijom naznačujući neke kontinuitete u korpusu kajkavske književnosti, prvenstveno poezije. Budući da KAJ samim svojim postojanjem trajno preispituje „jaki“ jezični sustav (standard) afirmiranjem njegovih „slabih“ elemenata (supstandard), za nj' ratna situacija donosi samo nominalnu razliku: nastao s idejom-misijom obrane slabijeg/Drugog, tj. kajkavske sekvence hrvatskoga identiteta, u novom kontekstu predmet je obrane cjelovit nacionalni kompleks kao slabiji. U opusima analiziranih autora, koji djeluju i izvan „Kajevih“ okvira, razgovijetan je kontinuitet ideja i djelovanja – ustrajavanje na metaforici tmine, „kmice, tmice“, noći... ne samo kao obilježje trenutka nego kao dominantno obilježje kajkavske poezije i modernističkih i (post)modernističkih stvaralačkih praksi.