Clérisseau’s Manner: Comparing His Architecture Drawings from a Newly Attributed Collection in the French National Library with Piranesi’s Depictions

U članku se raspravlja o djelima iz nedavno atribuirane zbirke crteža Charles-Louisa Clérisseaua iz Francuske nacionalne knjižnice, koja se ovdje prvi put objavljuju. Odabrani Clérisseauovi akvareli iz te zbirke kompozicijski su nedvojbeno usporedivi s poznatim grafikama Giovannija Battiste Piranesija iz serije grafika Carceri d’Invenzione (1761.) te antičkim spomenicima koji se nalaze duž Via Appia iz Piranesijeve serije grafika Antichità Romane (1756./1757.). U radu se donosi usporedna analiza njihovih djela, kako bi se istaknula originalnost Clérisseauove manire. Pojam manira ovdje uključuje intelektualnu i manualnu komponentu umjetnikova stvaralaštva - i ističe razlike među njima. U djelu Cours de peinture par principes iz 1708. godine, teoretičar slikarstva Roger de Piles (1635. - 1709.) razlikuje maniru kao »stilove mišljenja« i »stilove izvedbe« - misleći na različite izvedbene tehnike. Usporedba djela dvojice umjetnika - sličnosti u njihovim temama i kompozicijama, te gotovo potpuno različite umjetničke interpretacije - omogućuje nam da bolje razumijemo Clérisseauovu maniru u obje njezine komponente. Primjeri iz Francuske nacionalne knjižnice omogućuju usporedbu dvaju tipova Clérisseauovih i Piranesijevih radova: jedno su arhitektonske fantazije (capriccio), a drugo crteži stvarnih antičkih spomenika. Za Clérisseaua je kopiranje konstrukcijske osnove Piranesijevih grafika s prikazima arhitektonskih fantazija bila isključivo kompozicijska vježba, jer je u svom crtežu komunicirao potpuno različitu atmosferu od Piranesijeve, koristeći pritom izražajne mogućnosti tehnike akvarela. Unatoč kompozicijskim sličnostima, Clérisseau nije predstavio rimsku antiku istom snagom imaginacije kakvu je posjedovao Piranesi. Bio je putnik i istraživač čija je originalnost bila upravo u prenošenju na papir velikog broja nježno obojenih pitoresknih kompozicija s klasičnim motivima koje su bile arheološki i arhitektonski točne, kako u detaljima tako i u cjelini. Žanrovski gledano, i Piranesi i Clérisseau su koristili karakteristike capriccia u svojim opusima, no Clérisseauova sklonost arhitektonskoj fantaziji posve je drukčija od Piranesijeve. Dok se Clérisseauovi crteži, koji se ističu svojom arheološkom pouzdanošću, doimaju realističnima čak i kad su radikalno imaginarni, u Piranesijevu se djelu gotovo svaki crtež čini, u većoj ili manjoj mjeri, fantazijom. Novoatribuirani Clérisseauovi crteži naglašavaju razliku između originalnosti u manualnim i intelektualnim sastavnicama Clérisseauovih crteža. Slijedeći de Pilesovu definiciju, mogli bismo reći da je Clérisseau kopirao Piranesijeve kompozicijske konstrukcije slike kako bi razvio »stil izvedbe« te na temelju toga izgradio vlastiti »stil mišljenja«.