Poljička pučka misa (1983.) Borisa Papandopula

Poljička pučka misa Borisa Papandopula skladana je 1983. godine (prije točno 40 godina) u čast sv. Bogdana Leopolda Mandića, na liturgijski tekst iz ordinarija mise na hrvatskom jeziku. Ono »poljičko« i »pučko« u samom nazivu ostvareno je u reminiscencijama na poljičku liturgijsku glazbenu baštinu i implementirano u kompleksni Papandopulov glazbeni izričaj. U radu je sažeto prikazana forma Poljičke pučke mise u odnosu na liturgijski tekst i istaknuta su važnija obilježja njezina glazbenoga jezika s naglaskom na harmoniju i oblikovanje višeglasnoga sloga. Misa ima šest stavaka: Gospodine, Slava, Vjerujem, Svet, Blagoslovljen i Jaganjče Božji. Svaki stavak izgrađen je od nekoliko velikih formalnih cjelina, uglavnom uvjetovanih teološkom podjelom tekstualnog predloška, koje su oblikovane nadovezivanjem manjih elemenata, kao što su rečenice, fraze, motivi i figure. Njihovim lančanim povezivanjima, kao i ispreplitanjima vokalnih i instrumentalnih rečenica postiže se jedinstvo i neraskidivost većih formalnih cjelina. Ciklično povezivanje stavka ostvareno je pomoću sloga, harmonije, ponavljanja dijelova i variranja osnovnih glazbeni misli. Skladajući »u duhu« poljičke crkvene glazbe, prepoznatljiv zvuk postiže se čestim promjenama sloga između klasične četveroglasne harmonije, melodijskih odebljanja i različitih oblika pučkoga dvoglasnoga i troglasnoga sloga. Osim tercnih i oktavnih, učestalo se koriste i druge vrste odebljanja vodeće melodijske linije, iz čega proizlaze kvintno-kvartna suzvučja, harmonijski sklopovi tercnih akorda, kao i biakordi. Osebujno formalno oblikovanje, tonalitetna nestabilnost i neodređenost, politonalitet, modalitet, medijantika, novobarokna motoričnost proizašla iz mozaičnog slaganja manjih oblikotvornih cjelina, njegovanje tekstne akcentuacije, primat horizontalne nad vertikalnom komponentom te razni vidovi melodijskih odebljanja, svjedoče o vještoj sintezi suvremenih nastojanja europske glazbe 20. stoljeća i lakoće narodnoga melosa. Misa je, kao što je i sȃm skladatelj rekao nakon premijerne izvedbe djela 1984. godine, za puk možda prezahtjevna, ali zasigurno spada u jedno od istaknutijih skladateljevih djela.