Javascript must be enabled to continue!
Rakovečke kućne zadruge
View through CrossRef
Mjesto i općina Rakovec nalazi se na lokalnoj cesti koja iz Sv. Ivana Zeline vodi u Vrbovec. U feudalno doba rakovečki utvrđeni „grad“, u kojem su stolovali vlastelini, bio je sjedište prostranog vlastelinstva na kojem su se nalazila naselja njihovih podložnika a koji su živjeli u kućnim zadrugama. Rakovečke kućne zadruge bile su izdanak tipične zadružne kulture i stoga su se i nazivale „skupčine“: glavna im je osobitost, naime, bila skupna imovina i zajednički život njezinih članova. Zajedničko je imanje u Rakovcu obrađivala „družina“ koju je obično činilo više obitelji povezanih srodstvom, ali kojiput – zbog pomanjkanja radne snage – i priženjene ili pridružene nesrodničke obitelji. Zadrugom je upravljao na određeno vrijeme izabrani gospodar (glavar) a ne, kao kod patrijarhalnih zajednica, najstariji član (starješina) odnosno otac obitelji (pater familias). Iako su, prema Bogišićevoj anketi iz 1874., najveće rakovečke zadruge brojile 42-44 člana, ipak su to bile iznimke: prosječan je broj vjerojatno iznosio dvadesetak članova. U drugoj polovici 19. st. počeo je raspad tih zadruga, te su se one diobama postupno podijelile u inokosne obitelji.
Title: Rakovečke kućne
zadruge
Description:
Mjesto i općina Rakovec nalazi se na lokalnoj cesti koja iz Sv.
Ivana Zeline vodi u Vrbovec.
U feudalno doba rakovečki utvrđeni „grad“, u kojem su stolovali vlastelini, bio je sjedište prostranog vlastelinstva na kojem su se nalazila naselja njihovih podložnika a koji su živjeli u kućnim zadrugama.
Rakovečke kućne zadruge bile su izdanak tipične zadružne kulture i stoga su se i nazivale „skupčine“: glavna im je osobitost, naime, bila skupna imovina i zajednički život njezinih članova.
Zajedničko je imanje u Rakovcu obrađivala „družina“ koju je obično činilo više obitelji povezanih srodstvom, ali kojiput – zbog pomanjkanja radne snage – i priženjene ili pridružene nesrodničke obitelji.
Zadrugom je upravljao na određeno vrijeme izabrani gospodar (glavar) a ne, kao kod patrijarhalnih zajednica, najstariji član (starješina) odnosno otac obitelji (pater familias).
Iako su, prema Bogišićevoj anketi iz 1874.
, najveće rakovečke zadruge brojile 42-44 člana, ipak su to bile iznimke: prosječan je broj vjerojatno iznosio dvadesetak članova.
U drugoj polovici 19.
st.
počeo je raspad tih zadruga, te su se one diobama postupno podijelile u inokosne obitelji.

