Čegecov, Tarantinov i Zajecov Pulp Fiction

U radu se ustvrđuje poetološka usporedivost između raznomedijskih i raznovrsnih predložaka polazeći od poezije Branka Čegeca, a usporedbu vodimo prema filmu Pulp Fiction Quentina Tarantina i romanu Soba za razbijanje Tomislava Zajeca. Usporedivost se temelji na intermedijalnosti kao glavnoj značajki postmodernizma, koja se nameće kao dvosmjerna ili višesmjerna u odnosu među analiziranim predlošcima budući da je svaki od njih već sam intermedijalno senzibiliziran i citatno sofisticiran. Ističu se glavne strukturne sastavnice prema kojima su tri predloška ili, tezno raznomedijska teksta, intermedijalno bliska i to prvotno preko motivsko-tematskih aspekata. Cilj je pronaći intenzivnu Čegecovu intermedijalnu osjetljivost kao otvorenu dijalošku situaciju intermedijskih tragova i na formalno-stilskim, kao i na subjektnim strukturama. Takvu sličnu osjetljivost za druge medije pronalazimo i u filmskom predlošku Quentina Tarantina i romanu Tomislava Zajeca. Problemska je teza odrediti gdje su približeni elementi koji povezuju tri autora, točnije tri njihova aspekta naglašenog intenziteta predmetno-prikazivačke intermedijalnosti, a zaključno je koncepcija njihovih radova postavljena u kontekst postmodernog stvaralaštva kao visoko komunikativnog intermedijskog stanja.