Manje estetike, više etike

Čovjek i prostor se ne daju razvesti i nemate čovjeka odvojenog od prostora i obratno - da parafraziram jasan stav čuvenog Hajdegera (Heideggera). Teza je da se pokaže da je etičnost imanentna istinskoj arhitekturi i da je to jedan od postulata njenog estetskog doživljaja. Rad treba da osvijetli i promijeni paradigme do prostora i time do promjene nekih postulata etičnosti, empirijskog znanja, kao istinskog znanja - do prostora. Kao što se naš odnos do hrane, tačnije naši ukusi, nisu promijenili od prvih ljudi do danas, tako je i sa našim odnosom do prostora. Za oba ova odnosa relevantno je tijelo kao indikator, jer ono najbolje razloži hranu, kao i relaciju do prostora. Tijelo je nastavak prostora. U današnjoj botox-arhitekturi toliko je primjera neetičnosti i time kiča, da je to odraz današnjeg stanja duha. Takvim primjerima smo jednostavno zatrpani. Pored tih svima uočljivih fenomena društva spektakla, osvijetlit ćemo i neke pozitivne primjere u našem lokalnom okruženju, za apostrofiranje naslova - o potrebi za većom dozom etičnosti.