Kant, prikazi anđela i Bill Viola: sloboda, moral i suvremena umjetnost

U radu se komparira pojam slobode volje kroz prizmu Kantove filozofije, na primjeru umjetnosti kraja devetnaestog i kraja dvadesetog stoljeća. Ukazuje se na prikaz anđela u umjetnosti izvan korpusa ikonografske zadanosti, osim u okviru tradicionalnog slikarskog medija još i u digitalnoj umjetnosti, kako bi se pokazalo da je medij samo sredstvo u artikulaciji duhovnog u umjetnosti. Rad započinje određenjem Kantovog oblika kompatibilizma, naglašava se njegovo uvođenje pojma autonomije, prema kojemu moral ne proizlazi iz vanjskih autoriteta nego iz unutarnje slobode i razuma svakog pojedinca. Pojam autonomije podrazumijeva samostalno postavljanje moralnih zakona i sposobnost samokontrole, što je izravna kritika metafizičkim učenjima koja izvor morala smještaju izvan čovjeka. Kantova ideja autonomije ovdje je ilustrirana kroz biblijsku priču o Luciferu te se ona dovodi u kontekst sa reprezentacijom u djelu Pali anđeo, autora Alexandre Cabanela iz 1847. godine. Nadalje se pojam slobodne volje dovodi u vezu s nadolazećim razvojem romantizma u umjetnosti, a time neposredno i sa začetkom moderne umjetnosti. U kontekstu slobode umjetničkog izraza u suvremenoj umjetnosti nadalje se analizira video instalacija Pet anđela za milenij umjetnika Billa Viole, s naglaskom na temu osobne duhovnosti pojedinca, identiteta i unutarnjeg svijeta, kroz simbolizam (boje, vode i kretnje). Viola spaja istočnjačke i zapadnjačke duhovne tradicije, filozofiju i osobno iskustvo sa primjenom suvremene tehnologije, čime se podastire bavljenje temama iz područja duhovnog u okviru suvremene umjetnosti. U zaključku se potvrđuje opstojnost i opstanak duhovnog i intrinzičnog u tehnosferi, u digitalnom mediju jednako kao i u području slikarstva, ovisno o maniri i slobodi umjetničkog čina.