PREVENTIVNE MJERE PROTIV KORUPCIJE I MITA U POLITICI I OBNAŠANJU JAVNIH FUNKCIJA U FILOZOFIJI OMERA B. EL-HATTABA

Problem korupcije u vlasti i obnašanju javnih funkcija je star koliko i ljudsko društvo i civilizacija. Svako društvo je u manjoj ili većoj mjeri na neki način iskusilo posljedice te opake društvene bolesti jer se nije u potpunosti moglo imunizirati i zaštiti do nje. Korupcija predstavlja kontinuirani rat između dobra i zla, pravde i nepravde, objektivnosti i pristrasnosti, zakona i anarhije. Korupcija je jedan ogromni društveni korov - drvo sa veoma dubokim korijenom, pa je stoga nužno jedinstvo i odlučnost između svih pozitivnih snaga da se ono iščupa i iskorijeni kako bi se zaštitilo čovječanstvo od njegovih smrtonosnih plodova.  Preveniranje korupcije niukom slučaju nije strano i nepoznato islamu, jer je on u osnovi vjera prevencije i zaštite. Osnovni cilj islama je pozivanje i poticanje ljudi ka dobru i odvraćanju i stimuliranju na udaljavanje od zla i ostavljanju grijeha. Sve norme i zakoni islama su isključivo i prije svega preventivna sredstva za zaštitu od zla i korupcije ili putevi koji vode ka dobru i načini putem koji se postiže i realizuje. Islam je božanski sistem i program prevencije i zaštite općenito a od korupcije svih vrsta posebno čija primjena garantuje njeno sprečavanje i iskorjenjivanje. Intenzitet korupcije u jednom društvu, narodu, instituciji, itd., treba isključivo posmatrati i mjeriti prema nivou usvojenosti, vjerovanju i primjeni islamskih vrijednosti od strane njihovih nadređenih i podređenih. Ukoliko je korupcija intenzivna i raširena u jednom društvu, zajednici, instituciji bez sumnje je vjera u islamske vrijednosti i njihova primjena od strane navedenih oskudna ili neispravna i obratno. To najbolje potvrđuje sadašnje realno stanje korumpiranoga svijeta općenito, a posebno muslimanskog na kog otpada trećina svjetske korupcije svih vrsta po dostupnim statističkim podacima onih koji su se bavili tom problematikom. Evidentno je u cijelom svijetu da se korupcija iz dana u dan povećava, da uništava narode i države i pored svih preventivnih mjera koje poduzimaju i raznih tehničkih i tehnoloških otkrića i dostignuća koja se koriste za njeno otkrivanje i sprečavanje. Očito je onda da ti lijekovi ne liječe tu društvenu bolest, nego je naprotiv samo proširuju i jačaju, što potvrđuje da je dijagnoza pogrešna i da se treba ponovo uspostavljati i prema njoj nove lijekove propisivati. Cilj ovoga rada je da praktično dokaže navedeno pravilo. Kao primjer koji će to potvrditi uzet je period vladavine drugog pravednog halife Omera b. El-Hattaba, r.a., vladar koji slovi kao primjer pravde i pravednosti u cijeloj historiji čovječanstva, a njegova država i vladavina, koju je uspostavio, istinski i stvarni primjer idealne države koja je bila samo prirodna posljedica primjene islamskog preventivnog sistema, tj. pravilne uspostave dijagnoze za tu opaku društvenu bolest, te propisivanja odgovarajućih lijekova koji su prevenirali i zaštitili njenu pojavu i epidemiju.