Ka ummetu koji pobjeđuje

U eseju se pravi paralela između sjajne prošlosti muslimanskih naroda, kada je ummet kulturno i civilizacijski superiorno dominirao svijetom, i današnjice u kojoj svjedočimo slabosti i inertnosti, neslobodi i posrtanju tih naroda. Analizira se koliko je slijeđenje nauke, ljubav prema knjizi i čuvanje znanja bilo razlogom slave, a koliko je odmak od knjige i predavanje lažnoj i nepouzdanoj slici svijeta doprinijelo, između ostalog, ukupnoj stagnaciji i neuključivanju muslimana u svjetske tokove. Odbacivanje i neslijeđenje knjige, osnovnog principa života jedne zajednice, pretvorilo je ummet iz predvodnika u sljedbenika koji slijepo i neprovjereno preuzima tuđe lažne vrijednosti, dok zaboravlja na prvi ajet Knjige koji nas i danas, kao i uvijek, doziva.