Vidno radno pamćenje

Vidno radno pamćenje (VRP) skupni je naziv za procese kratkotrajnog zadržavanja vidnih informacija s ciljem trenutnog obavljanja zadatka. Posljednjih su desetak godina istraživanja u području rezultirala brojnim revolucionarnim, kako bihevioralnim, tako i neurološkim, nalazima koji su znatno promijenili načine na koje danas promatramo VRP. Ovim su pregledom obuhvaćene neke najvažnije teorijske ideje i nalazi koji su definirali istraživačke smjerove unutar područja. Rad započinjemo kratkim smještanjem VRP-a u kontekst srodnih kognitivnih procesa. Nakon prikaza najčešćih zadataka korištenih u istraživanjima VRP-a, središnji je dio rada posvećen prikazu dviju dominantnih teorija VRP-a i njihovoj usporedbi – modelima utora i modelima resursa. Nakon gotovo četrdeset godina empirijske podrške modelima utora, brojna istraživanja, objedinjena modelima resursa, revidiraju naša znanja o VRP-a. Kako bismo zaključili pitanje arhitekture reprezentacija VRP-a, dan je pregled istraživanja koja su pokušala odgovoriti na pitanje jesu li reprezentacije VRP-a sastavljene od pojedinačnih vidnih svojstava ili već integriranih objekata. Kako ni jedan od pristupa ne može u potpunosti objasniti rezultate istraživanja, najizgledniji se odgovor na pitanje o jedinicama kodiranja nalazi u hijerarhijskim modelima koji pretpostavljaju kako vidne informacije kodiramo i na razini svojstava, ali i na razini integriranih objekata. U drugom su dijelu rada opisane tri bitne komponente funkcioniranja VRP-a: usvajanje, dosjećanje i zaboravljanje informacija. Područja istraživanja ovih komponenata obilježena su provjerama relativno suprotstavljenih modela te metodološkim novinama uvedenima kako bi se na što obuhvatniji način ispitale postojeće hipoteze.