Od kulta Sola do kršćanstva u Varaždinskim Toplicama (Aquae Iasae)

Aquae lasae na mjestu današnjih Varaždinskih Toplica bile su. uz Aquae (Baden kod Beča), najveće antičke lječilišnc kupke u Gornjoj Panoniji (Pannonia Superior). U vezi s kupalištem razvilo se ondje razmjerno važno lječilišno, prometno, trgovačko i kultno središte, sastavljeno od termi s bazilikom, (onima s nimfejom i kapitolijskim hramom, te stambenog i obrtničko-trgovačkog sklopa, u trajanju od l. do 4. st.U mnogobrojnim izvješćima o iskopavanjima i osvrtima na različite vidove života u Jaškim Toplicama pomalo je rta rubu zanimanja ostao ranokršćanski sloj naselja. To je svojevrstan propust, s obzirom da markantni ostaci arhitekture svrstavaju Aquae Iasae među važnija ranokršćanska središta u hrvatskome dijelu Panonije, gdje je ranokršćanski sloj općenito slabo istražen, a arhitektura gotovo potpuno nepoznata. Ovaj je rad stoga posvećen temi preduvjeta širenju kršćanstva, te prodora i odvijanja kršćanskih sadržaja u Aquae Iasae, pri čemu se predlaže promjena pojedinih uvriježenih mišljenja o tim pitanjima.Smatra se da prvi tragovi kršćanstva u Aquae Iasae potječu iz druge polovice 4. st. Tada je kupališna bazilika preuređena dodavanjem oslikanog narteksa na južnoj strani, a u isto je vrijeme, pretpostavlja se, i glavna prostorija dobila sloj kršćanskih fresaka, od kojih je sačuvan prizor glave svetačkog lika. Međutim, na temelju općepovijesnih te materijalnih i duhovnih naznaka, u ovome se radu nastoji dokazali da se kršćanstvo u Jaškim Toplicama proširilo već u vrijeme cara Konstantina. Vjerojatno je stoga da je termalna bazilika već na početku 4. st. preuređena za potrebe kršćanskog obreda, da bi joj u drugoj polovici 4. st. bio prizidan narteks. Ukoliko je ta pretpostavka točna, ranokršćanska crkva u Varaždinskim Toplicama najraniji je primjerak dvoranske građevine s unutrašnjom apsidom na hrvatskim prostorima.