Ljiljan rano ubrani Bernardina Franjka Horvat

U radu se govori o časnoj sestri Bernardini Franjki Horvat, gotovo nepoznatoj u povijesti hrvatske književnosti (pogotovo neopravdano prešućivanoj i u svijetu dječje književnosti) koja je pored redovničke dužnosti bila uzorna odgojiteljica i profesorica, a uz sve te poslove što ih je marljivo obavljala, bavila se i književnim stvaralaštvom pišući, navlastito za djecu, pjesme i priče, a s posebnim uspjehom dramske komade – igrokaze. U njezinim djelima, najčešće motiviranim biblijskim sadržajem, koje duboko proživljava i iskreno iznosi s očitim umjetničkim darom, osobita je vrijednost jezik, potpuno čist i prirodan, živ, gibak i melodičan i "stil lagan kao povjetarac, dikcija čista kao kristal, a poante joj bijahu azurno vedre". Posve predana redovničkim obvezama, vrlo angažirana u odgoju i obrazovanju mladih, ne odbijajući ni česte "narudžbe" za pisanje pjesama, priča i igrokaza u različitim prigodama, istodobno pišući i po nalogu vlastite stvaralačke inspiracije, te uz neizmjerno sebedarivanje bližnjima, a ionako krha, shrvana teškom bolesti tuberkuloze, umire u 33. godini.