Srdžba Ivana Karamazova

Roman Braća Karamazovi F. M. Dostojevskog sa pitanjima koje postavlja – timotika čovjeka – ništa nije izgubio od svoje aktuelnosti. Ovaj rad je pokušaj da se savremenom čovjeku približe teme sa kojima se tzv. prva pitanja svode na egzistencijalna pitanja, metafizika na etiku. Dostojevski za čitatelje, putem svojih junaka, iznosi misli o povijesti življenja čovjeka na zemlji i njegovoj patnji, o slobodi i vjeri, vlasti i tajni, o autoritetu i moralu, te o samoj čovjekovoj prirodi. Zašto postoji zlo u svijetu, zašto postoji patnja?, da li čovjek, uopšte, može voljeti drugog čovjeka, može li voljeti „bez Boga“, je li u stanju „djelotvorno voljeti“, i može li, na koncu, Thanatos biti inkorporiran u Eros!? – pitanja su koja opsjedaju junake Dostojevskog. Dostojevski je u ovom romanu prikazao sukob nekoliko svjetova koji je u konačnici nerazrješiv bilo kakvim sistemom binarnih opozicija. Pojedinačni principi Ivana ili Zosime, Krista ili Velikog Inkvizitora, Aljoše ili Smerdjakova, uz svjetove svih drugih likova, čitamo kao jedan univerzum suprotnosti i, u isto vrijeme, neke čudne veze među svim tim svjetovima koji se, čini se, ne mogu do kraja razumski dokučiti. Stoga, dva oprečna pogleda na jednu te istu stvar ovdje ne znače raslojavanje stvarnosti, nego znače govor o njenoj suštini, njenoj očiglednoj istini.