Das Wesen der Sprache und die philosophische Grundlegung der Grammatik bei den Griechen

Mijena filozofijskog shvaćanja λόγος-a od Platona preko Aristotela do Stoika uvjetovala je nastanak filozofijske gramatike. Iz te gramatike razvila se je helenistička gramatika, koja otada određuje ustroj i upotrebu europskih jezika. Ona se oslanja ponajprije na Aristotelovu i stoičku logiku i gramatiku. Udaljavajući se međutim od svojih filozofijskih korijena, ona polaže temelj za daljnji razvoj nefilozofijske gramatike u Rimljana. S pojavom helenističko-rimske gramatike zaborav biti λόγος-a i ujedno biti govora dospijeva do svojeg prvog povijesnog vrhunca. Povijesni spomen na grčko filozofijsko porijeklo gramatike i napose na ranogrčko pred-gramatičko iskustvo λόγος-a, u kojem do riječi dolazi sama bit govora, ima svrhu da pobudi sluh za izvorno govorno kazivanje koje može izmaći vladavini gramatike.