Fiktivni dnevnici Marie Luise Kaschnitz

Književno stvaralaštvo Marie Luise Kaschnitz (1901.-1974.) bilo je u velikoj mjeri određeno temama iz njezina vlastita života i života njezine bliže obitelji te se stječe dojam da je ona gotovo bez otuđivanja i zamagljivanja književno obradila vlastiti život. Posebno mjesto u njezinu djelu imali su raznovrsni dnevnički oblici, primjerice i fiktivni dnevnik. Ako "fiktivno" označava nešto što je "izmišljeno, pretpostavljeno, predočeno, stvoreno u mašti", fiktivni dnevnik morao bi bilježiti izmišljene događaje, osjećanja i stanja izmišljenog Ja. Međutim, u dvama djelima, prozi "Kuća djetinjstva" (Das Haus der Kindheit) nastaloj 1956. i pripovijetci/kratkoj priči "Noge u vatri" (Die Fiifie im Feuer) iz 1964. godine, M. L. Kaschnitz rabi dnevnički oblik, zajednička im je veća ili manja (auto)biografska utemeljenost, ali su ona ipak označena kao fiktivni dnevnici. Unatoč autobiografskim činjenicama, tj. udjelu prave autobiografije, riječ je o primjerima umjetničke proze u kojima dijarističko Ja, tj. ja-pripovjedačica, koja nije identična s autoricom, promatra i opisuje sebe i zbiljski vanjski svijet, ali na taj način što tu stvarnost fikcionalizira i literarizira. Jaje u središtu mikrokozmosa iz kojega odlazi na unutrašnja i vanjska putovanja prostorima zbilje i mašte. Zato što dnevnik zahvaća Ja/čovjeka i u prostoru i u vremenu, to su putovanja i kroz vrijeme. Za Kaschnitzovu je- (i) fiktivni dnevnik vrlo svjesno posizanje za sadržajima iz vlastita života u kojima vrlo subjektivno i "prepoznatljivo" početno Ja u književnom djelu doživljava mnogobrojne preobrazbe. Za dijaristkinju Kaschnitz prošlost i sjećanja ona su vremenska i prostorna dimenzija koja (kao da) briše sadašnjost kao vrijeme i prostor pisanja. Dnevnički oblik preuzima bilježenje unutarnjeg procesa jednoga Ja, ali i sprečava da se prekine put natrag iz prošlosti u sadašnjost. U tim djelima, koja se mogu označiti autobiografskim dnevnicima sjećanja, oblik dnevnika preuzima funkciju ispovijedanja Ja ("Kuća djetinjstva") odnosno on tematizira otuđenost pojedinca u današnjem svijetu na primjeru sugestivnog, neposrednog i sažetog oblika kratke priče ("Noge u vatri").