Marie Luise Kaschnitz: "Pjesnikinja ruševina"

Pišući za vrijeme 2. svjetskog rata i u prvom desetljeću po njegovu završetku o vlastitim doživljajima i iskustvu njemačka književnica Marie Luise Kaschnitz (1901-1974) bila je zbog svoje lirike proglašena "pjesnikinjom ruševina". Međutim, iako je pisala o ruševinama i gladi, o poraženom čovjeku i njegovu izgubljenom zavičaju, ona je na neuobičajen način pretakala u stihove gotovo neprenosive sadržaje, nastojeći tadašnji kaos zamijeniti čežnjom za novom egzistencijom koja bi se temeljila na duhu i dobroti. Preko osnovnih motiva, kao što su djetinjstvo, zavičaj, ljubav, priroda i smrt, ona je uspoređivala prošlo idilično vrijeme sa sadašnjim razaranjem, na simboličkoj ravni suprostavljala je muško-ženske odnose, a pustoš ruševina preobražavala u strpljivost i nadu u obnovu etičkih vrijednosti nakon rata. Ciklusima pjesama "Povratak u Frankfurt" ("Rückkehr nach Frankfurt") i "Veliko putovanje" ("Grobe. Wanderschaft"), pjesmama "Opuštena priroda" ("Gelassene Natur"), "Žabac-mladoženja" ("Bräutigam Frosch") "Zavičaj" ("Heimat") "Govori pjesnik" ("Der Dichter spricht") ona je pogled čitatelja usmjeravala na važno, na čovjekove čudesne mogućnosti, ali i na smrtne opasnosti.