Collatio bonorum

Collatio bonorum pravni je institut nasljednog prava koji ima za cilj uravnotežiti pravni položaj zakonskih nasljednika istog nasljednog reda. To uravnoteženje postiže se tako da se uračunavaju svi darovi koji su primljeni za života ostavitelja, slijedom čega se iz onoga što je ostavitelj ostavio iza sebe najprije pokušava one nasljednike koji ili nisu primili darove ili ih nisu primili u određenoj mjeri, dovesti do jednakog položaja kao ostale obdarenike – zakonske nasljednike ostavitelja. Radi se o supstituciji ostaviteljeve volje sui generis. Zakonodavac je posebno propisao koji se darovi ne uračunavaju, kao i kako se provodi uračunavanje. Propisani su i precizni uvjeti za moguću redukciju darovanja, samo pod uvjetom da je jedino tako moguće očuvati nužni nasljedni dio nasljednika koji to zatraži. Iako je riječ o razmjerno starom pravnom institutu, ipak je istraživanje pokazalo kako bi de lege ferenda bilo potrebno ispraviti određene nedostatke. Zadatak je rada detaljna analiza instituta collatio bonorum. Cilj je utvrđivanje eventualnih nedostataka de lege lata i postavljanje prijedloga de lege ferenda. Autorica je nedostatke hrvatske pozitivnopravne regulative pronašla u prvom redu u pravilu o određivanju vrijednosti darova pri uračunavanju, jer bi vrlo korisno bilo propisati mogućnost odstupanja od propisanog pravila ako bi primjena istog bila očito suprotna načelima pravednosti i jednakosti pred zakonom, posljedično i vladavini prava i pravnoj sigurnosti. Dodatno je autorica slično pronašla i na nekim drugim mjestima, posebno u pitanju pasivne legitimacije, uključujući status plodova i koristi, koji se darovi ne uračunavaju u svezi s uporabom riječi može (kako se može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja), prava povrata dara, statusa troškova uzdržavanja nasljednika i dugova prema ostavitelju te, konačno, aktivne legitimacije. Ono što treba posebno pohvaliti jest činjenica da postoje rješenja hrvatskog pozitivnog prava koja su bitno bolja od nekih usporedivih, pa čak i njemačkih i austrijskih. U radu su korištene brojne metode, među kojima i povijesna, komparativna ili poredbena, metode analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije, metode generalizacije i specijalizacije i niz drugih metoda.