Đenoveška škola pravnog realizma

U radu su predstavljene neke temeljne ideje đenoveškog pravnog realizma, smjera u teoriji prava koji se javlja u drugoj polovici 20. st. u Italiji, te njegovi najistaknutiji predstavnici. Cilj je rada ukazati na relevantnost nekih ideja talijanske teorije prava za hrvatsku pravnu znanost te njihove praktične implikacije. Strukturno, u radu su prvo izložena obilježja pravnog realizma općenito (skandinavskog i američkog), a potom i obilježja đenoveškog pravnog realizma kao jedne njegove varijante. Predstavnici škole o kojima se u radu govori su Giovanni Tarello, Riccardo Guastini, Paolo Comanducci, Mauro Barberis, Pierluigi Chiassoni i Giovanni Battista Ratti, a u radu se razmatra sljedeće: ideja o središnjoj ulozi tumačenja i višeznačnosti samog pojma; popis od 15 interpretativnih argumenata koji može (ili bi trebao) služiti kao svojevrstan alat tumačima; karakteristike pravila i načela (kao dviju vrsta normi) i njihovo razlikovanje; tumačenje i način primjene ustavnih načela; implicitne (prešutne) norme; antinomije i načini rješavanja sukoba koji nastanu između samih kriterija za rješavanje antinomija; primjena logike u pravu kroz primjenu teorije skupova na pravo te pojam otklonjivosti (derogabilnosti).