KULTURNO-IDENTITETSKE ODREDNICE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG DRUŠTVENOG KONTEKSTA

Ovaj se rad bavi važnom temom odnosa između nacionalnoga i religijskoga u Bosni i Hercegovini i procesima nacionaliziranja i politiziranja religije u aktualnim procesima globalizacije. U ovom se radu posebno usmjeravamo na razumijevanje ideologije nacije, koja svijet tumači prema etničkom ključu, i procesa politiziranja religije kao i religizaciju političkoga. Pozivajući se na američkoga sociologa Manuela Castellsa, upozoravamo da nove globalizirajuće mreže „osnažuju prethodne društvene obrasce“, koje su i te kako vezane uz nacionalne i konfesionalne sadržaje. U radu polazimo od teze da iznalaženje novih modela društvene komunikacije bosanskohercegovačkoga društva ne može biti pokušaj ponovna uspostavljanja nadzora nad životom i zemljom, kako u ideologiji nacionalizma tako i u ideologiji potrošačke kulture, stilova života i hibridno-transnacionalnih kultura promjenjivih identiteta. Poticaje za kulturno-identitetske odrednice odnosa između nacionalnog i religijskog u bosanskohercegovačkom društvenom kontekstu pronašli smo u jednome od najznačajnijih sociologa religije južnoslavenskog podneblja Esadu Ćimiću. Pritom je u ovom radu afirmirana čovjekova dimenzija otvorenosti između odnosa nacionalnoga i religijskoga u Bosni i Hercegovini razvijajući osnovnu razinu uljudbe koja je u stanju prihvatiti, opravdati i provoditi u djelo stajališta koja proizlaze kao plod duhovne, intelektualne i ćudoredne baštine, koja je više „duhovna“, slobodna, a manje uvjetovana ideološkim konceptom suvremenoga društva. Razumijevanje baštine bosanskohercegovačkoga društva, kao povijesno živog dijela povijesti, most je između prošlosti i budućnosti i znak održanog socijalnog i duhovnog kontinuiteta. Bez nje bismo bili u situaciji „stalnog vraćanja istog“ što u sebi ima i negativne posljedice na čovjekov život u vidu suvremenih modernih ideologija. Ključne riječi: kultura, identitet, baština, suvremene ideologije, društvene promjene, Bosna i Hercegovina