Trajanje mandata guvernera središnje banke kao jamac održavanja monetarne stabilnosti u Hrvatskoj

Rezultati većeg broja istraživanja pokazali su da manja stvarna neovisnost središnje banke može rezultirati velikim štetnim posljedicama za provođenje monetarne politike. Kraće prosječno trajanje mandata guvernera neke središnje banke može biti smetnja za dugoročnije provođenje monetarne politike pri čemu bi središnja banka bila manje zainteresirana za postizanje svojeg primarnog cilja – održavanja monetarne stabilnosti. Upravo stoga se veća učestalost promjene guvernera središnje banke smatra bitnim pokazateljem njezine manje stvarne neovisnosti. Provedeno istraživanje u Hrvatskoj i tranzicijskim zemljama članicama EU-a je pokazalo da u tim zemljama postoji relativno viši stupanj stvarne neovisnosti središnje banke i niža stopa inflacije za vremensko razdoblje od 1998. - 2010. godine. No, isto tako je razvidno da viši stupanj stvarne neovisnosti središnje banke nije više u korelaciji s nižom stopom inflacije kada je monetarna stabilnost već postignuta. Naime, nakon što je monetarna stabilnost jednom postignuta, veća duljina trajanja mandata guvernera središnje banke nije više garant da će stopa inflacije biti niža u odnosu na neku drugu tranzicijsku zemlju koja je također ostvarila monetarnu stabilnost. To naravno nikako ne znači da veća stvarna neovisnost središnje banke nije poželjna. Dapače, može se kazati da promatrane tranzicijske zemlje svoju monetarnu stabilnost dobrim dijelom upravo mogu zahvaliti višim stupnjem stvarne neovisnosti svojih središnjih banaka, ali isto tako da ona sama po sebi nije dovoljna kako bi stopa inflacije bila na potpuno željenoj razini kao što je ona koju primjerice zahtijevaju Maastrichtski kriteriji. Na takvoj razini monetarne stabilnosti niža stopa inflacije može ovisiti o nekim drugim čimbenicima kao što su političko-interesne skupine, usklađenje fiskalne s monetarnom politikom, nesavršenost tržišta rada, nacionalna kultura inflacije i dr.