Mudrolije

U radu se govori o tekstualnim internetskim memima poslovičnoga karaktera koji se oblikom i sadržajem vežu uz poslovicu, a načinom prenošenja uz usmenoknjiževnu poetiku. Opisuju se memi s instagramske mrežne stranice Mudrolije sa Twittera, koji se dijele u dvije skupine. U prvoj su memi koji parafraziraju postojeće poslovice, a u drugoj su oni koji strukturom i stilizacijom oponašaju žanr poslovice, a koji se mogu promatrati kao njezini surogati u suvremenim načinima komunikacije. Zamjećuje se kako se ti novi memi ponašaju poput klasičnih kratkih usmenoknjiževnih oblika u internetskoj komunikaciji te svojom popularnošću i repetitivnošću na mreži stvaraju nove poruke poslovičnoga karaktera. Memi nastaju po receptu provjerenoga (kratkoća, istinitost, iskustvo) – odnosno usmenoknjiževna poetika izlazi iz svoga ustaljenog usmenog načina prenošenja te se pojavljuje u virtualnome prostoru u kojemu prenosi poruke istoga značenja, ali u drugačijemu (virtualnom, mrežnom) obliku.