Fran Mažuranić u djelu Antuna Gustava Matoša

Cilj je rada izdvojiti tekstove koji ukazuju na utjecaj Mažuranićeva djela u oblikovanju Matoševe proze. Interpretirat će se novele u kojima Matoš stvara likove prema Franu Mažuraniću: Pereci, friški pereci..., Put u Ništa, Bura u tišini, u kontekstu Matoševa doprinosa povratku ovog pisca u maticu hrvatske književnosti nakon duge šutnje. Analizirat će se pojedini karakteri: Orlović i Marjanović u Putu u Ništa gdje Matoš u portretiranju likova naglašava značenje Mažuranićeva djela u hrvatskoj književnosti, poglavito o utjecaju na prozu u hrvatskoj moderni, što kasnije ističu u osvrtima hrvatski književni kritičari nakon drugog izdanja Lišća (Lišće i druga djela, 1916.). U tom kontekstu istaknut će se kritike i tekstovi koji koriste Matoševe novele za rekonstrukciju Mažuranićeva života (Wenzelides i Benešić i dr.). S druge strane naglasit će se i pojedini motivski poticaji Mažuranić ‒ Matoš (npr. motiv sna u Mažuranićevoj noveli I o grm i o trn i u prvoj Matoševoj objavi Moć savjesti, te obradba teme „usidjelica” u Mažuranića i Matošev feljton Usiđelica i dr.).