Franjo pl. Miskić (1828–1900)

U radu se prezentira život i djelovanje Franje pl. Miskića (1828–1900), izvan numizmatičkih krugova relativno nepoznatoga časnika habsburške vojske, znamenitog po impresivnoj zbirci novca i medalja koja je rasprodana nakon njegove smrti. Međutim, kao što rad otkriva, Miskićeva ostavština uključuje značajna postignuća i izvan sfere kolekcionarstva. Dublji uvid u njegovu vojnu karijeru otkriva predanoga časnika habsburške (austrijske) vojske koji je u službu stupio 1848. godine slijedeći očeve stope. Kao mladić, oko 1842. godine, odlazi u Beč, gdje upisuje Inženjerijsku vojnu akademiju (Technische Militärakademie). Tijekom posljednje mu, šeste, godine studija u Italiji izbija Prvi rat za ujedinjenje Italije (1848/49), zbog čega je Miskić – sa šest drugih kadeta – posebnom odlukom Ministarstva rata prijevremeno imenovan potporučnikom i kao pripadnik tehničko-inženjerijskoga korpusa austrijske vojske upućen na talijansko bojište. Tijekom sljedeće 33 godine napredovao je kroz službu i činove – dosegnuvši 1878. čin pukovnika – te stekao brojne časti, uključujući neposredno prije umirovljenja 1880. i titulu viteza (Ritter) te odlikovanja Orden der eisernen Krone 3. Classe . Među njegovim značajnim postignućima bila je i uloga predavača na prestižnoj Inženjerijskoj vojnoj akademiji, istoj ustanovi na kojoj je i sam školovan. U toj ulozi podučavao je buduće časnike iz predmeta matematičke geografije, umijeća mjerenja te umijeća utvrđivanja, ostavljajući trajan utjecaj na akademiju i njezine studente. Miskić je bio i strastveni pjesnik, a rad čitatelju prezentira njegovu zbirku poezije Aus verklungenen Tagen (Iz davnih dana), koja pruža jedinstveni uvid u autorove misli i iskustva. Zbirka, danas sačuvana u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču, podijeljena je na šest dijelova, te osim 125 autorskih pjesama – napisanih na njemačkome jeziku – uključuje i 56 prijevoda djela mađarskoga pjesnika Sándora Petőfija. Miskićeva poezija obiluje autobiografskim elementima, tematizirajući osobne gubitke, lojalnosti i refleksije o životnome putu. Tekstovima pjesama također progovara o lokalnim narodnim običajima i značajnim povijesnim događajima, pokazujući tako interes za poznavanje kultura i tradicija područja u kojima je služio. Poezija, pod utjecajem romantizma, otkriva Miskićeve filozofske poglede i osjećaj melankolije koji prožima njegove refleksije o vojnoj službi, osobnoj žrtvi i egzistencijalnim temama. Konačno, članak također prezentira i Miskićevu strast za numizmatikom i kolekcionarstvom. Njegova je zbirka bila visoko cijenjena te je sadržavala predmete (novčiće, medalje i sl.) iz brojnih svjetskih i gotovo svih europskih zemalja. U godini smrti zbirka je procijenjena na 10 000 forinti, a Miskić ju je oporučno namjeravao darovati Gradu Zagrebu. Međutim, gradske su vlasti odbile ponudu, navodeći »da kolekcija sadrži previše njemačkih novčića«. Razočaran, Miskić je zbirku prodao bečkoj tvrtki Brüder Egger za 4000 forinti, koja ju je već iste 1900. godine rasprodala na aukciji.