Neinvazivna mehanička ventilacija

Dišna patnja (respiratorni distres sindrom, RDS) je najčešće stanje zbog kojeg se novorođenčad zaprima na novorođenački odjel intenzivne terapije. Odgovarajući izbor respiratorne potpore značajno može utjecati na preživljavanje novorođenčad, kao i na nastajanje dugoročnih posljedica. U glavnine je neinvazivna respiratorna potpora dovoljna za optimalan ishod. Izbor najbolje metode neinvazivne ventilacije najviše ovisi o gestacijskoj dobi (GD) i rodnoj masi novorođenčeta, ali i iskustvu medicinskog tima. U pregledu su iznesene preporuke optimalnog postupanja s novorođenčadi različite zrelosti s različitom težinom dišne patnje. Kontinuirani pozitivni plućni tlak (engl. continuous positive airway pressure, CPAP) ostaje najbolja metoda neinvazivne ventilacije (NIV), ali u nedonoščadi GD 28 i više tjedana gotovo da i nema prednosti pred nosnom kanilom visokog protoka (engl. high-flow nasal cannula, HFNC). I dalje velik udio veoma male nedonoščadi zahtijeva primjenu surfaktanta. Ako ga je potrebno dati, to se mora učiniti što ranije, kako bi učinak bio optimalan. Unatoč postojanju jasnih smjernica za ventiliranje novorođenčadi s RDS-om, kao i za davanje surfaktanta, klinička procjena i iskustvo tima je često najvažnije.